U postelji jos pored mene bdije pokriven mrakom kao brod u luci tvoj zivot u kom uplaseno bije i moje srce, kao sat na ruci Sa prijestolja se na nas Sljeme rusi i stize sve do groblja iznad grada a kisa kupa bol u mojoj dusi i skuplja se kraj posljednjih arkada Ti ne znas kamo, gubeci se, ide taj put na kome nema putokaza i tvoje oci zamagljene vide u kapi kise krhotinu mraza krhotinu mraza Jos kao pseto uza me je nada s njom i ja vicem da cemo se sresti no Sava gasi svjetla moga grada i ostavlja me samoga na cesti Ja nista ne znam o svome zivotu ni tko me vodi, ni sto da se radi i pamtim samo neku anegdotu o ljubavi i nevolji i nadi Moj um od snova, slova i papira, jos cuva tvoje slogove i rime a ti, kad cujes zvuke glasovira hoces li znati, hoces li znati kako mi je ime
Tekst pesme
