Do izvora ce te odvest' sve do usca mrtvih mora gdje k'o pseto vesla cvile njenim dnom k'o zivim pijeskom Tu ces znati da je divlja ali divljom ces je sanjat' grist' ces voce Nezemaljskog vrta gdje se svjetlost radja I kroz zube kad procijedis da za nju bas niceg nemas slijep ces krenut' njenom brazdom gdje ce sapat mora reci da nasukat' leut moras Ref. Njenom obalom ces brodit' slijep, bez kompasa i zvijezda i poklonit' sne ti mora jer dubinom njenom lebdi razbor tvoj Sin covjecji bjese mornar brodolomac divljih voda sjetnog pogleda u beskraj snatrec' depresivne palme i kad siguran je zvao gubitnike da ga slijede Rece - svi ce mora brodit' da ih prekri more spasa ali sam, gotovo slomljen vapec' nebu sutnje krikom zaboravljen, skoro covjek potonuvsi tvojom svijesti kao hrid Ref. Morem njegovim ces brodit' slijep, bez kompasa i zvijezda predju sumnje sol ce kidat' jer je dotakao svijetlom razbor tvoj Cvijet ljiljanov ces slijedit' strmom stazom morske tmine svu u dronjcima sto kriju zlobnu plijesan vojske spasa suncem pitkim kao vino Svom patronu mirne luke kao dijete ce te vodit' putem smetlista kroz cvijece Sve heroje vlaznih algi slicne djeci kada svane sto se otimlju za ceznju nijemog izvora sto ljiljan vraca oku kao odraz Ref. Njenim morem sam ces plovit' slijep, bez kompasa i zvijezda i poklonit' san joj moras jer dubinom tvojom drhti razbor njen Razbor njen razbor njen
Tekst pesme
