O da li cemo opet biti toliko bliski i tako puni sunca i topli, svoji, lijepi i hocemo li putem bogati sutnjom ici hoce li srca ruza krv narancastu liti I hocemo li tako od istog sunca slijepi ici polako sami i na kraj sebe stici o da li cemo opet u oku tajnu kriti i tako puni drugih ponovo svoji biti O da li cemo znati protumaciti dlan lista i da li cemo opet na isti kamen sjesti i hoce li se korak raspoznati u mraku hoce li ptice htjeti poludjeti u zraku Hoce li pasti usta na usta ona ista i hoce li se tijela u jedan korijen splesti i da li cemo tako daleki jedne noci pusti i sami biti, o da li cemo moci O hocemo li istim imenima gradove zvati i da li ce nam proljece u isto biti doba hocemo li ikad pod isto stablo stati o hoce li nam nebo bit tavan, polje, soba A sve bogatstvo grana koje nad vodom cvati o hocemo li piti sve sto smo nekad pili o da li cemo znati da smo se jednom sreli o da li cemo biti, o da li smo i bili O hocemo li biti jednako tako cisti jednako tako jaki, jednako tako pusti i hocemo li opet govoriti rijeci prave o hocemo li biti jednako tako zivi I hocemo li shvatiti sto pricaju nam trave o hocemo li biti ponovo oni isti i hocemo li znati sve sto smo nekad znali o da li cemo opet necemu biti krivi I dobar porod biti o da li cemo, da li o hocemo li znati visinu gdje smo pali
Tekst pesme
