Tijelo zemlji nek´ je zrno
dusa preseli u drvo
u tisinu svojih godova

Kao paucina ispletena
sva su lica, sva imena
samo svijetla noci brodova

Mogu biti bor na vjetru
sam u mraku, sam na svijetlu
drvo u tisini sume
jer me sume sve razume

Mogu biti to sto jesam
zabludama svojim tesan
zivo drvo ispod kore
cekam ruke da me stvore

Da bih bio bez svog broda
spokojan, kraj divljih voda
sibice, sto nocu vide
bijeli stap sto zna gdje ide

Biti jedna od dasaka
koja hoda, od koraka
odskrinuta vrata sobe

Pustam svijetlo
ste te zove k meni, sto te zove k meni

Ref.
Pusti ljubav, da prolista
na koncu, cista k´o sunca trag
pusti Boze, da je slavim
u te ruke stavim dusu za kraj

Kad me vrate zemlji crnoj
dusa preseli u drvo
u tisinu svojih godova

U tom casu pomirenja
sve su krivnje, ponizenja
jeka iz dalekih rovova

Vec sam bio trn u oku
batina o desnom boku
vec sam bio stup od srama
sto na vijeke mora s nama

Vec sam bio kundak puske
gurnute u ruke muske
ostar iver ispod koze
napravi me boljim, Boze

Daj, da budem tu, za ptice
svoga neba prognanice
ne, bas to u nama dise
i od ljudi pravi kise

Daj, da budem okvir slika
od svih mojih saputnika
slika, sto na grudi stiscem
suste kao suvo lisce

A na slici moja mati
mladja, no je mogu znati
jos je dijete sto prkosi
dok u sebi dijete nosi

Jedna slika oca moga
u samocu gura sloga
sto na pozdrav dize ruku
salje nijemu oporuku k meni

I evo, ja na rubu sume
djeca pale stare gume
plamen, sto se nebu penje
mjesto cuvat ce za mene

Mjesto gdje je sapat krila
nocnih ptica i leptira
ptica, koje grade gnijezda
dusi starija od zvijezda

Tu su ispred kuce moje
i ta sto kuca, znamo ´ko je
ja sam zemlja, duh je ptica
ja sam zemlja, duh je ptica
samo Bozja pozajmica meni

Ref.

Pusti, Boze, da te slavim
u te ruke stavim dusu za kraj