Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak
a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg’o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije
a cesta miris izgubljenog svijeta

Ref.
I moje nebo sad je posoljeni zrak
a moje more razlivena tinta
zato pjevam da ne pojede me mrak
jer da nisam ovo ja bih bio biljka
kome biti zahvalan, grade moj

Ponekad sam p’jan, do uha nasmijan
i zivot mi je otvorena knjiga
ja se cesto spotaknem, al’ se uvijek docekam
ja sam covjek koji nema briga

Ponekad sam p’jan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak
a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Ref.