Opet plasim se da nemam mjere (ne, ne, ne, ne)
opet praznim flase Belvedere (ne, ne, ne, ne)
ona dalje trazi prst bez vjere (ne, ne, ne, ne)
a k’o vojnik medju dezertere (ne, ne, ne, ne)

S kojeg je kontinenta, ima osmijeh bozanski
sija bez konkurenta, s tim vrlinama damskim
a ne da je konkretna, do jutra ne da da zaspim
ne da je kompetentna, glumi i rezira dramski

I zanima je, zanima je sve
ne zna da voli, ali zanima je plijen
zanima je, zanima je sve
al’ nju ne zanima uopste sto sam njen

Ref.
Dzaba grad, ma ni lud necu da pricam o kuji
Mastercard i na sud kad idem obucem Louis
ovaj grad, ludi grad, za njega sam mlad i lud
ona zna, nebo zna, poslije mene nema kud

Zovem je Monika, Monika
na stolu mi je Gucci k’o Monika
ta mala mi cuci k’o Monika
Monika, oh, Monika

Da l’ je fina cura (ne, ne, ne, ne)
da li se lose fura (ne, ne, ne, ne)
da l’ je za bolje cula (ne, ne, ne, ne)
bahata, nekulturna, raste temperatura

K’o Alberto Tomba je, gde nema snijega – skijam
ona bombon, k’o bomba je, skace, daje, uvija
ona ne zna za polako
i rado bi mjenjala sve dane sa mrakom

Ref.