Nemoj slucajno da me krivo shvatis
ni u snu to ne bih zelio
ali probaj samo malo da se vratis
samo s’ tobom bih sve podijelio
pa i ono cega vise nema

Uvijek subotom ujutro su prozori
sirom otvoreni za mirise
lijena pita puna cimeta me probudi
sve se zna i sve vidi se
to je ono cega vise nema

Sviraju case, kasike, tanjuri
dobar rucak moze sredit’ sve
k’o kisa niz oluk vrijeme curi
kao secer dani se istope
bit ce bolje i nema problema

Ref.
Nase ulice su sretne
tu nas smijeh odjekuje
tu me sreca uvijek sretne
da mi ruke ugrije

Nemoj slucajno da me krivo shvatis
ni u snu to ne bih zelio
hajde sa mnom samo malo
da se vratis
to bih vrijeme s’ tobom podijelio
i te dane kojih vise nema

Na ogledalu razglednice s’ mora
kao utjeha za zimske dane
utakmice s’ tranzistora
cijeli zivot u ficu stane
cijeli zivot kojeg vise nema

Ref. 2x