Mi poznamo dobro sporedne perone tugu hladnih noci zadnjih kolosijeka dok trazimo, krisom, posljednje vagone postelja nas topla u snovima ceka Sve redove voznje proucismo davno al´ u njima naseg ne bijase vlaka pa, nikamo, zato, ni krenuli nismo zivuci u sjeni tudjih odlazaka Tvrde su nam klupe ozuljale ledja ne griju nas vise ni stari kaputi spavali smo, budno, otvorenih vjedja da nas ne odnesu nepoznati puti Al´ otkrismo, ipak, jednu malu varku napisanu, sturo, na dnu putne liste radilo se tamo o ponocnom vlaku namjere mu bjehu jasne, i ciste Vozio je hrabro nadanja u noci do postaja zadnjih na iskonu svijeta u najkracem danu mogao je prijeci sve jeseni, zime, proljeca i ljeta Cekali smo dugo, na pogresnom peronu i vec se nad gradom nazirala zora prosu se jutro po vlaznom betonu a mi opet sami na dnu kolodvora Mozda cemo, jednom, prije putovanja za cekanje pravo izabrati mjesto krenut cemo, valjda, i mi, jednog dana krenut cemo, valjda, i mi, jednog dana jer, redovi voznje mijenjaju se cesto
Tekst pesme
