I ptice, kad dodje jesen prosapucu zbogom nijemim trskama na sprudu I stabla ukrste grane nad cudljivom rijekom sluteci rastanak od ljeta A ona je bez rijeci otvorila vrata samo pogledala nebo i ostavila me samog I ne znam, da li u zurbi ugasila nije staru svjetiljku uz prozor Il' lezi na prasnom logu i lazljivo grli nekog drugog umjesto mene Ref. 2x O, ti koji imas ruke njeznije od mojih ako zivi s tobom budi njezan njenom snu budi njezan
Tekst pesme
